Necu da placem,ne zelim. Cemu suze,strah,beznadje. Hocu da volim kao nikada do sad. Hocu da se nadam nasem susretu. Doci ces ,to znam, sa sobom ces poneti sve sto mi treba: osmeh-najlepsi na svetu, poljupce-koji ce izleciti moje cekanje, dodire-koje cu pamtiti do sledeceg susreta. Jednostavno poklonices mi sebe. To je ono sto mi jedino treba od tebe ljubavi....
Nebo bojim, bojom tvojih ociju. Vetru dajem boju tvoga glasa. Svaki slucajni prolaznik koraca kao ti. Svaki stisak ruke, slici tvome. Prijateljski zagrljaj, na tvoj podseca. Dodir ruke, slucajni, isti kao tvoj. Svako ima tvoje pokrete, svi tako prokleto podsecaju na tebe. Ali niko od njih, ipak, nije kao ti, niko nema oci, kao sto su tvoje.
Zaiskri suza u oku, da li sam još uvjek živa? Je li to znak da srce mi više nije kamen da ponovo može da voli.
Nekad davno,bila sam... Prelep beli cvet bez bodlja mirisan i privlačan. Postojala samo da usrećim ljude oko sebe, da se smejem i da živim!
I onda se pojavi neko ubra i baci me na travu. Koliko sam snage trebala da se pridignem da ponovo procvetam. I izrastoh. Postade snažna ali bez mirisa sa bodljama. Ogromna stabljika,koju vetrovi ni sunce ne uništiše...
Od kud zaiskri suza u oku? Suza srece... Novog zivota.... Da li sam to još uvjek živa? Ti si moja sreca... moj zivot... prelepo moje...
Gledam široka polja ispred sebe. Da li ću ih sve obići? Da li ću stići? Koliko puta sam već prešla koliko trave pregazila. Koliko? Dug put, a tako kratko traje. Hoću li stići ubrati onaj cvijet ili onaj drugi tamo,gle!
Život je divan napitak. U predivnoj kristalnoj čaši, treba znati graciozno prinijeti čašu usnama i polako piti. I treba znati,da se napitak dijeli sa onima koje volimo sa onima koji nas vole.
Gledam široka polja ispred sebe. Neću žuriti. Moj cvijet će me čekati. Ne vrijedi pretrčati polje treba polako... Polako piti. I graciozno. I djeliti. I paziti sa kim djeliš svoj napitak. Jer,kad čaša bude ispijena malo je onih koji će reći; Hvala...
"...Dan uz tebe, posut je ruzama, ushicenjima, ljepotom ljubavi, treptaju duse, tvojim dodirima, blazenstvu, tihoj sreci, koja nosi me u visine, uljuljkujuci me u zagrljaju tvome, misao je tako vesela, ispunjena tobom, trenutak uz tebe traje satima, njeznosti, dodire, upucujem tebi mislima... kako samo ceznem dotaci te sada..."
za sreću nisu potrebne riječi njih je previše, mogu se izgubiti tražiti riječi je vječno lutati za sreću nisu potrebne riječi dovoljan je topli, nježan zagrljaj kada mi tiho izgovoriš ime noseći u sebi buru strasti koja je sposobna rastopiti snježno kraljevstvo
Ono što nam treba ne može se kupiti, smisao i značenje nisu važni, jedino osnovno, jedino izvorno to je Ljubav... Ljubav bez granica, bez definicija, bez okova što sputavaju... Jedino potrebno, jedino istinito i pravedno to je Ljubav... Ljubav bez predrasuda, Ljubav nenametljiva, Ljubav bezuvjetna, Ljubav blaga, a nepokolebljiva...
Jedino što imam to je Ljubav... Ljubav puna i potpuna, Ljubav bogata, a nerasipna, Ljubav mala, a ponosna, Ljubav snažna, a jednostavna... Ljubav za tebe. Ljubav u tebi. Ljubav. Najčišća.
Radio
