Subject: Je li to zaista ljubav?
Sadržaj: Jedno je od najčešćih pitanja koje si svatko od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znatida je to uistinu ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najtežeodgovoriti. Pokušajmo. Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osjećaj da ga nitko ustvari ne može uvjerljivoodrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore znanstvenici, književnici, slikari isvećenici. Međutim, konačnog odgovora još uvijek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji tolikomnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima obitelji, sportu, pa čak ikućnom ljubimcu. To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilokako možemo znati da je ono što osjećamo uistinu ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo liotkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimoli biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kadavolimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i dijeliti sve. Kao,imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite doma i podijelite lijepe događaje s voljenomosobom. Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, dio njihova života.Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjećate sveprisutne sponekoje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog spotpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav. Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna odnajčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenjevelikog dijela vremena s nekim. Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekogavole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako dažive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim. To nas vodi do prastarog klišeja. Želimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo naučiti voljetisebe. Da, da, čuli smo to tisuću puta, međutim, što to zapravo znači? To znači da moramo biti uvjereniu svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati što zapravo imamo zaponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurnii podložni joj. Drugim riječima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže izstraha da će vas voljeti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav. Sta vi mislite o tome?
VIDI PUNU VERZIJU: Link